Ubojice moga odnosa: Kad izgovore te dvije opasne riječi
U nekom trenutku, traženje minimalnog poštovanja pretvorilo se u luksuz, a mnogi pojedinci počeli su živjeti na ratama i vječnom emotivnom sniženju. Odjevni predmet na −70 % ćemo uvijek izabrati, ali ne i partnere koji se prema nama ponašaju kao da smo na rasprodaji ili gore - roba s greškom. Nekad smo birali takve i ostajali predugo tamo gdje nismo trebali, u fazama života kada ni sami sebe nismo poštovali. Neki to rade i dalje – u zrelijim godinama i iz različitih interesa, uglavnom financijskih. I to je njihovo apsolutno pravo. Na kraju dana, svatko liježe s vlastitim izborima i sam bira hoće li spavati mirno. Ipak, većina se s vremenom i brojnim razočaranjima naučila funkcionirati drugačije.
Godine pred nama, sudeći po komentarima u svakodnevnom životu i Instagram memeovima, bit će one u kojoj će sve više ljudi biti single - svojom odlukom. Ne zato što nemaju s kime, već zato što su shvatili koliko je mir kod kuće neprocjenjiv. I koliko su, nerijetko, sretniji sami (ne usamljeni) nego oni koji svake večeri imaju pored koga leći.
Riječ „previše“ postala je uobičajena kad tražimo ono što bi trebalo biti normalno, a neki nam ni to nisu sposobni dati. Danas, kad očekujemo da nam se partner ne dopisuje s još nekoliko njih istovremeno - očito smo „previše“. I hvala Bogu da jesmo, jer „previše“ je tek drugo ime za granice koje smo konačno naučili postaviti.
„Iako možda na prvu zvuči bezazleno, pravi problem zapravo leži u nerazumijevanju što se događa osobi koja čuje da je 'previše'. Kada nekome kažemo 'previše si', rijetko se to doživljava kao komentar ponašanja, već kao poruka o sebi: takav kakav jesi – nisi u redu.
Nešto s tobom ne valja. Takva uvjerenja imaju svoj korijen kroz odrastanje i poruke koje dobivamo od roditelja ili roditeljskih figura.
Često roditelji koji nisu imali kapaciteta, vremena, interesa ili im je iz bilo kojeg razloga bilo teško nositi se s potrebama djeteta, najčešće nesvjesno, šalju poruku koju dijete čuje kao – 'Ja sam problem'. To pak dugoročno potiče osjećaj srama, sumnju u vlastite emocije i potrebu da se osoba 'smanji' kako bi bila prihvatljiva.
U partnerskim odnosima se to zapravo prirodno nadopunjava - partner koji nema kapaciteta ili interesa nositi se s emocijama ili potrebama druge osobe lako okarakterizira tu osobu kao 'previše'.
Ako ta druga osoba već nosi uvjerenje iz rane dobi da je previše, to je za nju poznati i paradoksalno siguran odnos jer ima razvijene strategije kako funkcionirati u tom odnosu. Iako je za nju taj isti odnos bolan i ograničavajući.
U radu s klijentima doista često primjećujem slične obrasce vidljive u odrasloj dobi, a prate odrastanje uz poruku 'previše si'. Oni se primjerice ispričavaju za svoje potrebe, umanjuju osjećaje, ne osjećaju se ugodno zauzeti za sebe, skloni su preispitivanju jesu li njihove emocije opravdane. Drugim riječima, naučili su da je sigurnije biti 'umanjen' ili nevidljiv. Ono što je najtužnije u svemu, takvo uvjerenje osobu usmjerava prema zaključku da mora mijenjati svoju suštinu da bi bila voljena/prihvaćena“ – otkriva nam Tea Lučić, magistra psihologije i edukantica psihoterapije pod supervizijom, koja stoji i iza edukativnog Instagram profila sobica.tea.
Dobra stara poslovica da je važnije tko govori nego što govori ovdje dobiva svoje puno značenje. Upravo bi se time trebali voditi svi kada od svojih partnera čuju ove riječi. One su jasan pokazatelj njihove nezrelosti - znak da pred vama ne stoji samopouzdana i zrela osoba, nego njegova dječja verzija koja se samo pretvara da je odrasla.
"Ova rečenica je svakako tihi ubojica svakog zdravog odnosa, komunikacije pa i mentalnog zdravlja. No važno mi je reći i da poruka 'previše si' nije nužno namjerna manipulacija, nego pokazatelj da osoba ne zna regulirati vlastite granice ili emocije ili ih uopće nije svjesna. No, bez obzira na to, učinak ostaje. A u praksi znamo da se odnosi ne prekidaju samo zbog velikih trauma ili nerješivih konflikata, nego često i zbog malih, ponavljanih poruka koje polako brišu osjećaj vrijednosti i bliskosti među partnerima. Zdrav odnos je onaj u kojem se različitosti u potrebama mogu komunicirati, a ne patologizirati. U kojem se ne govori a priori 'previše si', nego se pita 'kako se možemo bolje čuti i razumjeti?'. To je prostor u kojem i odnos i mentalno zdravlje imaju šansu za jačanje“ – nastavlja Tea.