Put do pakla popločan je narcisima
Razbijmo odmah jedan rašireni mit, za one koji se još uvijek nisu susreli s narcisoidnim partnerom. Malo vas je, al' vas ima! Narcis nije nužno arogantni, glasni hvalisavac. On može biti prema van miran, tih, povučen muškarac kojeg okolina doživljava kao savršenog: ne laže, ne vara, ne izlazi, ne pije, ne kocka, obiteljski je čovjek. A iza zatvorenih vrata ga u posve drugačijem, dijaboličnom obliku gleda žena koja volontira u njegovom satiričnom kazalištu, svakodnevno mu pomažući navući savršenu masku prije izlaska iz stana, iako duboko u sebi mrzi što mora sudjelovati u toj niskobudžetnoj i iscrpljujućoj predstavi. Žena koja je po svemu iznad njegove lige, jer tek kroz odnos s njom, on hrani vlastiti osjećaj važnosti i moći. I upravo zato je važno da žene nauče prepoznati takav obrazac na vrijeme.
Gledati kako narcis svakodnevno isisava život iz ostvarene i sretne žene jedan je od najtužnijih prizora suvremenih odnosa. Kako nije mogao postati kao ona, uzeo joj je svu auru, ostajući i dalje neispolirani tanjur koji sjaji tuđim sjajem. Pritom je iskoristio svu raspoloživu artiljeriju utkanu u tipično narcisoidne rečenice poput: „Bez mene si ništa“, „Krivo si čula“, „Izazvala si me“, „Previše si osjetljiva“, sve kako bi se ona osjećala manje vrijednom. Uz to ju je kažnjavao bolnom šutnjom svaki put kad mu je pokušala objasniti kako se osjeća i uvjeravati je kako je luda i paranoična. Jer rasprave s njima nema – sve je onako kako oni kažu. Sve to u službi da se osoba pored njih osjeća sve manje vrijednom - dok ne nestane sve što ona jest. I tako se u trenu nađeš u začaranom krugu kako mu se ispričavaš za njegovo loše ponašanje.
A tek kad krenu usporedbe s njihovim „nepogrešivim“ majkama… Vrijedilo bi im tada uzvratiti jezičnim putokazom za mjesto na kojem su boravili prije nego što su došli na ovaj svijet – ono mračno, tiho i skučeno - kako izgleda život pokraj njih. Nažalost, prema statistikama i primjerima iz svakodnevnog života, mnoge žene će nastaviti šutjeti i ostati s manipulatorom – ne jer ga vole, nego jer uglavnom nemaju izbora. Kod muškaraca „ne imanje izbora“ je puno rjeđi slučaj, jer ima i narcisoidnih žena. I takve priče će dođi na red, no vratimo se na moju.
Narcis nikada nije planirao rasti s vama, jer je od početka znao da za to nije sposoban, dok vas je još vrebao poput predatora koji jest. Od prvog dana cilj mu je bio spustiti vas na svoju razinu - onu na kojoj umjesto ljubavi, poštovanja i podrške vladaju manipulacija, nabijanje krivnje i gaslighting – kako bi se on osjećao superiornije. Premotate li film i prisjetite se onih "savršenih", gotovo filmskih početaka, zapitat ćete se u što se uopće zaljubio, kada mu sada na vama odjednom sve smeta? Odgovor je – nije se zaljubio. Oduvijek mu je smetalo što ste u svemu bolji od njega - zadovoljniji, ostvareniji, ljepši, uspješniji - a osobito to što ste kroz dosadašnji život bili voljeni i sretni - za razliku od njega. Ali morao vas je imati da nahrani svoj izgladnjeli ego poput malog prasca. Padanjem na njega, dali ste mu prešutnu dozvolu da svoju nikad ostvarenu sreću gradi na vašoj mizernosti.
Od samog početka niste bili jednako bitan partner, nego projekt- za potpuno uništenje. Isprva je to bio mali, lokalni rat koji je s vremenom prerastao u potrebu za istrebljenjem svega onoga što jeste. U tome često sudjeluju i drugi akteri: narcisoidna majka, ponekad čitavo obiteljsko stablo narcisa, njegovi prijatelji koji ga uopće ne poznaju jer ga nikad nisu vidjeli u drugom svjetlu... Taj summit klaunova niste tražili, ali ste se našli na njemu - s ciljem da vas se predstavi problemom. Nezahvalnima za sve što imate kraj njega. A nemate ništa, osim očaja zbog situacije u kojoj ste se našli. Kad pritom nemate ni uvjete za odlazak - financijske ili zbog djece - očaj dobiva novu dimenziju.
Ako čitate ovaj tekst i spadate u skupinu sretnika koji nikad nisu privukli pažnju narcisa - od srca vam čestitam. Drugo, baš nikada nemojte osobu koja nije bila te sreće pitati: „Zar nisi na početku vidjela kakav je?“ Narcisa ne vidiš odmah kada se prvi put susrećeš s njim. U počecima čujete slatke laži i vidite predivno biće koje vas prihvaća takvima kakvi jeste: brine o vama, sluša vas, dočekuje doma s večerama, izvodi na spojeve, kupuje poklone, ljubi pred prijateljima s osmijehom od uha do uha, obožava vašu obitelj, opsjednut je vama... Sve dok se jednog dana ne umori od glume, a vi ste već kupili godišnju pretplatu za njegov Broadway i već sumanuto plješćete u „počasnoj“ loži, misleći kakva ste sretnica što ga imate.
S druge strane, ako ste preživjeli narcisa, nemojte tražiti razumijevanje od ljudi koji to iskustvo nisu imali. Njima je to samo „niste bili jedno za drugo“, a vi dobro znate da to nije normalan prekid. Budite sretni zbog njih što vas ne razumiju i okrenite se onima bez sjaja u očima. Oni će znati odgovore na pitanja kada će prestati noćne more, nesanica, osjećaj krivnje, anksiozni napadaji i kada će vam se hormoni vratiti u balans nakon razdoblja u kojem vam je tijelo bilo u stalnom grču i na velikom oprezu, što je ostavilo posljedice. A kad se uspijete izvući i tijelo se ponovno navikne na mir, postajete nikad ljepša, hrabrija, uspješnija i snažnija verzija sebe. I tada on potajno postaje vaš najvjerniji obožavatelj za cijeli život, ali ne onakav kakvog zaslužujete, već onaj koji bi sljedeći put, kad bi imao priliku, bio još opsjednutiji i gori - čak i kad mu u krevetu već spava nova žrtva. Ali, ona nikada neće biti vi.
