Godinama je šutjela o svojoj Figuri: Danas o njoj svi glasno pričaju

Te večeri razgovarale smo o mnogočemu, no ništa nije odavalo da u njoj već neko vrijeme "kipi" ideja o velikom životnom zaokretu koji će se pokazati kao pun pogodak. Taj je zaokret prije nekoliko mjeseci postao stvarnost kada je otvorila vrata - svojeg bistroa. Danas gotovo da nema Zagrepčanina koji nije čuo za Figura Bistro, mjesto koje spaja balansiranu i zdravu prehranu, idealno za one koji vole jesti vani, a da pritom ne narušavaju svoju fitness rutinu.

https://www.instagram.com/p/DUIRQHKCtdQ/?img_index=1

„Nisam se usudila naglas priznati koliko to zapravo želim“

"O Figuri sam tiho razmišljala godinama, ne usuđujući se naglas priznati koliko to zapravo želim i koliko me ta ideja privlači. Još 2009. godine, kada sam se vratila iz Amerike i doselila u Zagreb, počela sam razmišljati o tome koliko mi nedostaje pravi doručak 'on the go', kao i neko kvalitetno i zdravo jelo koje možeš pojesti usput, a ne isključiva dostupnost pekarnica i lanaca brze hrane. Sve ostalo značilo je odlazak u trgovinu i čekanje u redu na blagajni. Razmišljala sam koliko bi bilo sjajno da postoji bistro s doručcima i nutritivno bogatim 'marendama'. I da – stalno sam ponavljala riječ bistro. Vjerojatno je to bila jedna od onih ideja na koje odmahneš rukom jer, realno, kako bih ja ušla u ugostiteljstvo? Nisam kuharica, nisam ugostitelj, a restoran je 'skup sport' i tako dalje. Problem s nama ljudima često je u tome što od šume ne vidimo stablo. Oduvijek sam bila prilično individualna i nisam se lako uklapala u tuđa očekivanja, ali kad si mlađi, kao da od sebe tražiš da se 'rastopiš' i uklopiš u kalup koji su oblikovali društvo, roditelji i okolina.

Danas su neka druga vremena. Mlađe generacije možda su i hrabrije od nas koji smo ulazili u korporacije i 'čuvali posao'. Ja sam, pak, potajno sanjarila iza željezne zavjese blagog imposter sindroma, ali vrijeme, kao i moja sve veća posvećenost fitnessu i prehrani, učinili su svoje. Izlazak iz zone komfora kako bi napravio promjenu koju zaista želiš emotivno je putovanje. Teško, borbeno i izazovno – sve to jest. Ali rezultati su neopisivi. Prije godinu dana sjedila sam na kavi s prijateljicom koja me poznaje još od prvog razreda osnovne škole i pred kojom nema muljanja. Tada mi je rekla: 'Što čekaš? Djeca su ti dovoljno velika da počneš ostvarivati svoj san. Vrijeme je.' Poslušala sam je," započinje nam svoju priču Ana.

Izlazak iz korporacijskog svijeta u poduzetničke vode za mnoge je bio popločen velikim strahom, ili na to niti ne pomišljaju, ali Ana je i po tome drugačija.

"Nije me bilo strah. Nisam tip osobe koja voli status quo. Došla sam do točke u kojoj sam osjećala da se više ne razvijam, a meni to nije dovoljno. Htjela sam više. Htjela sam promjenu. Revoluciju. U ugostiteljstvo nisam ušla samo zato da bih otvorila bistro, nego da bih napravila jednu pozitivnu promjenu. Znala sam da mogu – i moram – više od pukog odlaska na posao i povratka s posla. Morala sam napraviti nešto drugačije, nešto što će usrećiti i mene i ljude oko mene.

„Uvijek ima nevjernih Toma, ali to su njihovi strahovi“

Vodila me apsolutna vjera u moju ideju – gotovo do granice deluzije. U ovo što radim istinski vjerujem i to živim. Ugostiteljstvo nije lagan posao; zahtjevno je i teško, a kao vlasnik restorana nosiš stotinu različitih šešira.

No sigurna sam da je ovo bila prava odluka. Sigurna sam u Figuru, u svoju viziju i planove koji su preda mnom – ne samo kada je riječ o širenju poslovanja, nego i o skaliranju i digitalizaciji.

U konačnici, riječ je o cjelovitom lifestyle konceptu koji počiva na fitnessu, zdravim navikama i potrebi da usporimo tempo života – barem na onih sat vremena koliko odvojimo za uživanje u obroku," nastavlja Ana.

Iako često volimo govoriti da Hrvati teško podnose tuđi uspjeh, budimo realni – ni ostatak svijeta po tom pitanju nije bitno drukčiji. Navike i tradicije razlikuju se od zemlje do zemlje, no u suštini smo svi ljudi od krvi i mesa - a ta krv ponekad proključa od ljubomore.

Bila ona upakirana u lažnu zabrinutost ili ne, Ana ističe kako ju je većina ljudi apsolutno podržala u tom životnom zaokretu, toliko da se ponekad pitala tko je zapravo otvorio bistro – ona ili oni.

"Uvijek ima 'nevjernih Toma', ali to su uglavnom projekcije njihovih vlastitih strahova. Ne zamjeram im. Pitanja poput: 'Što ako ne uspije?', 'Zašto ulažeš u tuđi prostor?' i 'Nikad nisi radila u ugostiteljstvu' nisu moji strahovi. To su njihovi".

https://www.instagram.com/p/DVQe18eigb0/

„Ne mogu raditi nešto u što ne vjerujem i što autentično ne živim“

"Moj najveći izazov je – i dalje – neznanje. Neznanje je izazov, ali i poziv na učenje. A ja sam voljna učiti svaki dan, beskrajno. Ima tu puno prepreka i sitnica, ali nastojim se uvijek fokusirati na pozitivne stvari. Onaj tko ima jasnu viziju i cilj ispred sebe, sve te probleme rješava usput – bez previše pompe i prigovaranja. Problemi su tu da se rješavaju."

Napraviti nešto drugačije na tržištu nije nimalo lako jer je u ljudskoj prirodi i da sumnjamo u sebe. Kako će ljudi reagirati? Hoće li im se svidjeti? Hoću li uspjeti? A što ako ne uspijem? Čini se da smo se i Ana i ja vodile sličnim razmišljanjima kada smo pokretale svaka svoj posao - treba pokušati i vjerovati u najbolje jer, uostalom, za što inače živimo?

"Postoji mnogo velikih svjetskih biznisa koji su zapravo copy-paste jedni drugih – i iznimno su uspješni. No ja ne mogu raditi nešto u što ne vjerujem i što autentično ne živim. Ovo je moja priča i sada je na meni da njezine stranice ispišem najbolje što mogu. Plan za 2026. godinu jest pozicionirati Figuru na tržištu, postići visoku razinu kvalitete i standarda ponude, izgraditi kvalitetan tim te besprijekorno voditi skladišno poslovanje," u svom stilu zaključuje Ana kojoj želimo još puno fantastičnih godina u življenju svog sna.