2016. vs 2026. – pogled unatrag: Kako je dejtanje postalo Mad Max preživljavanje?

S jedne strane, žene su jednostavno odustale. Pušu na hladno, boje se dejtanja i postaju sve nepristupačnije. U drugom kutu boksačkog ringa stoje muškarci koji više ne znaju što bi sa ženama, čak i kad one traže minimum. Umjesto da ih slušaju, vole, maze, paze i po mogućnosti ne varaju, oni ih traumatiziraju nezrelim ponašanjima zbog kojih ih žene počinju mrziti i tako iz runde u rundu. Ljubav je postala borba. Single muškarci i žene - gdje vam je san protekšn, gdje su vam kapice? Jer ovo će biti paklena vožnja!

Društvene mreže gorile su od trenda “2026. je nova 2016.” Moram priznati da mene ta deset godina stara nostalgija nije ponijela kao neke  – više me traumatizirala spoznajom koliko je vrijeme brzo prošlo. Ali dobro, bolje i Instagram trend nego muškarac. Od njih ove godine, čini se, kolektivno bježimo – i to više nije trend, nego globalni pokret. I možda se ne sjećam detalja svog života iz 2016. godine, ali se sjećam koliko je bilo lakše pronaći partnera. I kad kažem lakše, mislim – puuuuuno lakše.

Prije deset godina ljudi i odnosi bili su drugačiji. Ili bolje rečeno – normalniji. Muškarci su prilazili ženama, planirali spojeve i još uvijek se trudili oko njih. Žene nisu bile prisiljene ponašati se dominantno, jer su se muškarci ponašali – kao muškarci. Komunikacija licem u lice bila je ljepša od one preko ekrana. Žene su se više željele ostvarivati u ulogama supruga i majki, biti nježnije i prepustiti se partneru jer su imale puno više povjerenja u njih. Nekada nismo imali potrebu istovremeno tražiti pažnju tolikog broja ljudi, niti su nam svi bili dostupni jednim klikom. Nismo bili toliko ogorčeni jedni na druge, na život koji nas cijedi na svim frontama, nismo pokušavali u tolikoj mjeri impresionirati ljude koji nam nisu bitni…

Naravno, i tada je bilo čudaka, luđaka, nesretnih veza, laži i prevara. Svaka epoha ima takve. Ali partnera je bilo lakše pronaći jer se još uvijek držalo do obiteljskih vrijednosti i željelo biti u odnosima. Danas se ljudi blizu četrdesete još uvijek “traže” i nisu spremni za ništa ozbiljno. Ne žele dejtati, ali su na svim dating aplikacijama. Danas umjesto dijamantnog prstena dobiješ traumu za tri generacije unaprijed, često od 39-godišnjeg „momčića“ koji nije zreo za vezu, ali jest za terapiju. Kao avokado u trgovini: izvana obećava, ali je iznutra ili tvrd kao kamen ili potpuno trul. Ili žene koju je traumatizirao netko prije tebe.

Pa realno i jest. Živimo vlastiti Mad Max. Kolaps civiliziranog društva više nije bliska budućnost, nego depresivna slika sadašnjosti. Svi smo, na svoj način, bijesne i traumama obilježene lutalice koje pokušavaju preživjeti u svijetu u kojem vlada emotivna anarhija. Svi vozimo 200 na sat na zadnjim rezervama strpljenja. Progonjeni prošlošću, sve više vjerujemo da je najlakše preživjeti sam. Potajno se nadamo da to neće biti konači scenarij, ali sve više se privikavamo na tu mogućnost. I sve je lakše prihvaćamo.

U ovoj famoznoj 2026. godini - za koju nam horoskop obećava da će u svemu biti bolja od svoje katastrofalne prethodnice, sve manje tražimo ljubav, a sve više dokaze da nismo ludi što od nje odustajemo. Više se ne zaljubljujemo, nego kalkuliramo. Ne razmišljamo o tome kako nekoga voljeti i usrećiti, nego kako se zaštititi da se ne povrijedimo. Ne povezujemo se, nego testiramo. Ne dajemo šansu, nego ulazimo u odnose i tražimo crvene zastavice. Čim se pojavi prva, odustajemo. Više ne komuniciramo kako bismo riješili problem, nego kako bi se povrijedili - što je više moguće. A onda se čudimo što ništa ne traje. Sjetite se samo svojih roditelja. Da su u brak ulazili s takvim stavom, vas vrlo vjerojatno ne bi bilo. Da su mjerili ljubav kroz moje ili tvoje nekretnine, automobile i statusne simbole, nikada zajedno ne bi izgradili ništa, što je nekada bilo toliko lijepo, prirodno i normalno. Danas se sramimo jedni drugih jer nemamo "luksuzne" živote kakve nam na društvenim mrežama, paradoksalno, serviraju najveći siromasi.

Stay outta highway on Fridays? Gdje god je kaotično, gužvovito i osjećate nervozu, to je jasan znak da usporite i skrenete na sporednu cestu. Vožnja će možda trajati dulje, ali će biti jeftinija i više ćete uživati u njoj. Nešto što izvana izgleda lijepo ne mora nužno biti bolje. Sve se svodi na to što vi želite i kako se pritom osjećate. Ako vam je trenutno potrebno da se vozite sami, u vlastitom automobilu, u tišini i s prekrasnim pogledom - neka bude tako. Kad ugledate skretanje prema autocesti čiju cestarinu nećete skupo platiti narušenim mentalnim zdravljem, znat ćete da ste na pravom putu. Ili kad vam netko u 2026. godini pokaže onu ljubav iz 2016. jer baš ništa nije vrijedno narušavanja unutarnjeg mira i zadovoljstva. Posebno nešto  zbog čega ste spustili kriterije samo da sljedeći put imate suputnika u vožnji. I jasno vam je da ovo nije reklama za Hrvatske autoceste.

https://www.youtube.com/watch?v=eHt8DAWzCSU

P.S. Od ovog ultimativnog hita pošlo je točno deset godina - ako se pitate otkud sve ove metafore. ;)